Svjetski dan šećerne bolesti obilježava se 14. studenoga s ciljem podizanja svijesti o ovoj bolesti koja je u Hrvatskoj četvrti uzrok smrtnosti. Prema najnovije objavljenim podacima HZJZ-a za 2024. godinu, šećerna bolest je četvrti vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, s udjelom od 7,9 %.Šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice te značajno utječe na kvalitetu života pojedinca i društva. Njezina pojavnost, osobito dijabetesa tipa 2, može se smanjiti promjenom prehrambenih navika, redovitom tjelesnom aktivnošću i pravovremenom edukacijom.
Pravodobna edukacija oboljelih, ali i osoba s graničnim vrijednostima glukoze u krvi, može pridonijeti boljoj regulaciji bolesti, sprječavanju komplikacija i smanjenju troškova liječenja. Nakon postavljanja dijagnoze važno je promptno promijeniti životne navike i prehranu prilagoditi zdravstvenom stanju. Liječenje šećerne bolesti cjeloživotni je proces koji zahtijeva dobru suradnju pacijenta i zdravstvenih stručnjaka kako bi se postiglo optimalno liječenje bolesti te spriječilo ili odgodilo komplikacije.
Pravilna prehrana temelj je liječenja šećerne bolesti tipa 1 i 2, uz edukaciju, redovitu tjelesnu aktivnost i samokontrolu.Osnovna načela dijabetičke prehrane uključuju planiranje energetskog unosa, redovite obroke (3 do 5 dnevno), primjerene veličine porcija te uravnotežen unos ugljikohidrata, masti, proteina, vode i prehrambenih vlakana. Kalorijski unos potrebno je prilagoditi tjelesnoj masi, aktivnosti i nutritivnim potrebama pojedinca.
Prema preporukama Američkog dijabetološkog društva, pravilna prehrana dijabetičara treba sadržavati 45 do 60 % energije iz ugljikohidrata, prvenstveno složenih i namirnica nižeg glikemijskog indeksa, do 35 % iz masti, uz ograničen unos zasićenih masnoća, te 12 do 20 % iz proteina. Posebno je važan unos prehrambenih vlakana, najmanje 25 g dnevno, a koja se nalaze u povrću, voću, integralnim žitaricama, zobenim pahuljicama i orašastim plodovima.
Prehrambena vlakna pridonose boljoj kontroli glikemije, povoljno utječu na krvni tlak i pomažu u regulaciji tjelesne mase. Istraživanja pokazuju da njihov dostatan unos može smanjiti rizik od razvoja šećerne bolesti, ali i poboljšati regulaciju glukoze kod već oboljelih. Stoga prednost treba dati raznolikom povrću i voću, integralnim žitaricama, mahunarkama i drugim namirnicama bogatima vlaknima.
Važno je naglasiti da dijabetička prehrana ne zahtijeva posebne namirnice, već se temelji na načelima pravilne i uravnotežene prehrane, u kojoj su ključni raznolikost i umjerenost. Prilagođena mediteranska prehrana, koja uključuje obilje povrća, voća, integralnih žitarica, ribe, orašastih plodova i maslinova ulja, pokazala se kao dobar način za usvajanje zdravijih prehrambenih navika i bolju regulaciju glukoze u krvi.
Jednako je važno naučiti čitati deklaracije prehrambenih proizvoda kako bi se mogao pratiti udio ugljikohidrata, masti, proteina i kalorijska vrijednost namirnica, kao i veličina preporučene porcije.Prilikom planiranja obroka potrebno je voditi računa o terapiji i rasporedu unosa ugljikohidrata. Osobama na oralnoj terapiji često se preporučuju tri glavna obroka i dva međuobroka, dok se kod osoba na inzulinskoj terapiji raspored prilagođava vrsti terapije i individualnim potrebama.
Za doručak se preporučuju integralne žitarice, zobene pahuljice, integralni kruh sa sjemenkama, fermentirani mliječni proizvodi, bobičasto voće i orašasti plodovi. Dobar izbor mogu biti i jaja pripremljena s povrćem ili zdravi sendviči s nemasnim izvorima proteina.
Za međuobrok se mogu odabrati jabuka, kruška, šljiva ili drugo voće, kao i manja količina orašastih plodova. Ručak bi trebao sadržavati meso ili ribu, povrće te prilog poput heljdine ili ječmene kaše, riže, kvinoje, prosa, kuhanog krumpira ili mahunarki. Za večeru se preporučuju proteini iz mesa, ribe, jaja, mliječnih proizvoda ili mahunarki u kombinaciji s povrćem i primjerenom količinom složenih ugljikohidrata. Kod pripreme obroka prednost treba dati kuhanju, pirjanju, dinstanju i pečenju, uz izbjegavanje dubokog prženja i prekomjernog dodavanja masnoća.
Promjene prehrambenih navika ne utječu pozitivno samo na oboljelu osobu, već često potiču i ostale članove obitelji na zdraviji način prehrane. Upravo zato pravilna prehrana osoba sa šećernom bolešću može biti dobar primjer zdravih prehrambenih navika za cijelu obitelj i populaciju općenito. Zdrave navike potrebno je uvoditi postupno kako bi postale dio svakodnevice, a tjelesnu aktivnost treba prilagoditi kondiciji i zdravstvenom stanju, a važno je i osigurati dovoljan unos tekućine, prvenstveno vode i nezaslađenih napitaka.
S obzirom na to da je šećerna bolest kronična bolest, pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost trebaju postati (i ostati) trajni način / stil života. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2 može se značajno smanjiti redovitom tjelesnom aktivnosti, stoga, ukoliko još niste, učinite prvi korak prema zdravijem stilu života. Šećernu bolest moguće je u velikoj mjeri prevenirati usvajanjem zdravih životnih navika.
Neka vam zdrav život postane i ostane navika!
