Zbog pandemije koronavirusne infekcije, COVID-19, mnogi se ljudi osjećaju anksiozno. Određena razina tjeskobe je normalna, dapače, potiče nas na promišljanje, planiranje i rješavanje problema. No visoka razina anksioznosti lako može prijeći u panični oblik.
U trenutnoj situaciji s koronavirusom, anksioznost potiče prevenciju i oprez u ponašanju. Međutim, naši zabrinuti umovi lako mogu precijeniti stvarnu prijetnju i podcijeniti vlastitu sposobnost da se suočimo s ovom situacijom. Ekstremna anksioznost može postati koronavirusna panika. Kad smo u stanju panike, patimo, stresiramo sebe i ljude oko sebe i vjerojatnije je da ćemo pogriješiti i uključiti se u neracionalne odluke i ponašanje. Panika može stvoriti nove probleme, poput prekomjerne i nepotrebne kupnje, koja može dovesti do nedostatka zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju, te pustošenja polica u dućanima. Prevelika anksioznost jedne osobe utječe na ljude u okružju i može stvoriti emocionalnu zarazu i širiti paniku.
Primamljivo je stalno provjeravati aktualno stanje o rasprostranjenosti virusa, ali prečesta provjera može nas držati u eskaliranom, nezdravom stanju tjeskobe. Fokusiranje na katastrofalne misli i predviđanja, posebno s obzirom na primjere u društvenim medijima, može potaknuti panične osjećaje.
Poželjno je i potrebno informirati se, ali preporučljivo je držati se pouzdanih izvora informacija, kao i informirati se o ključnim sigurnosnim mjerama opreza. Tjeskobu možemo smanjiti smanjujući rizike poduzimanjem razumnih mjera opreza. Potrebno je slijediti sigurnosne savjete Svjetske zdravstvene organizacije i preporuke Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, poput učestalog pranja ruku, redovitog spavanja i brige o svom imunološkom sustavu. To se posebno odnosi na skupinu ljudi koji su rizični za zarazu. Priprema plana za budućnost, poput minimiziranja izloženosti velikim gužvama, ima smisla i može pomoći u smanjenju anksioznosti.
tekst pripremila: Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije