Odavno već znamo da su socijalne veze zaštitni čimbenici za zdravlje – i mentalno i tjelesno, dok je socijalna izolacija rizična za zdravlje. Međutim, u vrijeme pandemije virusa COVID-19 znamo da ćemo se držati podalje od drugih kako bismo umanjili širenje virusa, odnosno da je socijalno distanciranje učinkovit način zaštite zdravlja javnosti.
Mjera socijalnog distanciranja otkazala je velike društvene događaje, ali isto tako su i manje grupe i organizacije također pokrenule otkazivanje događaja i redovnih aktivnosti. Mjesta okupljanja ljudi su zatvorena (ugostiteljski objekti, škole…). Mnoga poduzeća koja imaju kapacitet za to tražila su od svog osoblja da rade kod kuće.
Prakticiranje socijalnog distanciranja rezultira manjim socijalnim interakcijama, što potencijalno povećava rizik od samoće. Ali ljudi su društvena bića. Od povijesti do danas živjeli smo u skupinama – u selima, zajednicama i obiteljskim jedinicama. Socijalno povezivanje važno je zbog doživljaja prihvaćenosti i pripadanja, zbog podrške i širenja pozitivnog raspoloženja. Socijalna pak izolacija negativno utječe na zdravlje, može dovesti do osjećaja usamljenosti ili negativnog samopoštovanja i povezana je s razvojem depresije. Dugoročno gledano, mogao bi se povećati rizik od kolektivnog osjećaja samoće u zajednici.
Rasprostranjenost koronavirusa i pozicija neizvjesnosti stvaraju kod ljudi veliki pritisak, i to su veliki okidači tjeskobe i stresa. Znamo da socijalna podrška može pomoći ne samo u smanjenju usamljenosti već i poboljšati našu sposobnost suočavanja sa stresom. Stoga je važno ostati povezan – redovito se javljati prijateljima, članovima rodbine, kolegama… Iako ne možemo zamijeniti vrijednost osobnih interakcija licem u lice, u ovim sadašnjim okolnostima možemo biti fleksibilni. Možemo razmisliti o tome kako komunicirati s drugima bez ugrožavanja osobnog zdravlja a i zdravlja drugih.
Oslonimo se na raspoloživu tehnologiju da bismo ostali u kontaktu. Već puno znače telefonski pozivi, poruke, pisanje mejlova. Ako postoje mogućnosti i aplikacije na pametnim telefonima, tabletima i računalima, predlažu se videopozivi (gledanje bliskog lica može pomoći jačanju odnosa i smanjenju nelagodnih emocija) ili grupni pozivi (druženjem u grupi šire se pozitivna raspoloženja, lakše se dijele iskustva, savjeti…). Druženje s prijateljima često rezultira razmjenom pozitivnih ideja i obnovom starih sjećanja, što uklanja nepovoljna emocionalna stanja.
Možemo li razgovarati sa svojim susjedima preko ograde ili preko balkona?
Svakako treba iskoristiti vrijeme povezujući se s ljudima s kojima živimo, s članovima naše obitelji. Ovo vrijeme može se iskoristiti za poboljšanje postojećih odnosa, za prakticiranje niza aktivnosti koje možemo raditi zajednički – od kuhanja, preko nekih kreativnih aktivnosti, do društvenih igara. I razgovarajmo, razgovori nas dodatno povezuju. Ovo je prilika za širi spektar tema razgovora, ne svodeći ga samo na puku telegafsku razmjenu informacija i na odgojne replike prema djeci.
Nisu samo obitelj i prijatelji oni koji trebaju podršku, već i drugi ljudi u zajednici. Ljudi koji su socijalno ugroženi, poput starijih i samih, vjerojatno će se teže nositi s ovim neizvjesnim razdobljem. Možemo li starije ljude opremiti tehnologijom, ili ako je imaju naučiti ih kako koristiti svoje uređaje? Možemo li pokazati svoju podršku i pomoći ljudima koji možda nemaju pristup internetu ili koji ne mogu koristiti internet za on-line kupnju? Pokazivanje istinskog interesa za druge i ljubaznosti prema drugima ne samo da njima pomaže, već također može povećati naš osjećaj svrhe i vrijednosti, poboljšavajući vlastitu psihičku dobrobit. U ovakvim vremenima od presudne je važnosti da se podržavamo i pokazujemo suosjećanje s onima kojima je to potrebno. Ovo je zajedničko iskustvo koje je stresno za sve.
Stoga razmislite i budite kreativni da biste uvidjeli kako možete pomoći da smanjite ne samo širenje virusa COVID-19, već i njegove socijalne i psihološke učinke.
Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije