Antibiotici su lijekovi koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Prvi antibiotik, penicilin u primjeni je od početka četrdesetih godina prošlog stoljeća. Njegovom primjenom spašeni su mnogi životi ranjenika tijekom II. Svjetskog rata. Već tada dio je stručne javnosti smatrao da je rat protiv bakterija dobiven, odnosno da bakterije više ne predstavljaju problem. Vrlo brzi razvoj otpornosti na penicilin kod S. aureus kao najčešćeg uzročnika infekcija rana ukazao je da se radi o velikoj zabludi. Primjena antibiotika je najsnažnija poticajna sila za razvoj rezistencije bakterija na antibiotike, osobito ako se oni ne primjenjuju pravilno. Subdoziranje, odnosno preniska količina antibiotika kroz određeno vrijeme osobito poticajno djeluje na razvoj rezistencije.
Antibiotici, osim što se koriste za liječenje bakterijskih infekcija, imaju i druge vrlo značajne uloge u medicini. Zahvaljujući njima mogu se uspješno obavljati mnogi komplicirani i zahtjevni operativni zahvati, kao na primjer transplantacije, prerano rođena djeca uspješno mogu prebroditi najkritičniji period, bolesnici liječeni imunosupresivnom terapijom uz pomoć antibiotika mogu savladati različite infekcije kojima su izloženi. Međutim, nekritična primjena antibiotika, osobito za liječenje virusnih infekcija pobuđuje razvoj otpornosti kod bakterija.
30% antibiotika, a negdje i više, propisuje se nepotrebno. Kod nekih osoba se mogu razviti i neželjene nuspojave na antibiotike, poput osipa, povraćanja, proljeva, ali kod svakoga tko ih uzima utječu na mikrobiotu, bakterijsku zajednicu u organizmu svakog čovjeka.
Potrošnja antibiotika u europskim zemljama se kontinuirano prati od 2000. godine u skladu sa propisanom metodologijom. Količina potrošenih antibiotika se izražava u definiranim dnevnim dozama (DDD) na 1000 stanovnika po danu (TID) te je na taj način moguće praćenje i uspoređivanje potrošnje.
Hrvatska se nalazi u krugu zemalja u Europi koje troše mnogo antibiotika. Raspon ambulantne potrošnje u 2021. godini među zemljama EU se kretao od 7,2 do 24,1 definiranih dnevnih doza na 1000 stanovnika po danu (TID). Hrvatska je trošila 16,2 DDD/TID. Uz relativno visoku ukupnu potrošnju antibiotika, uočava se porast udjela antibiotika širokog spektra u odnosu na uskospektralne u ambulantnoj potrošnji, što dodatno stimulira razvoj rezistencije. Najzastupljeniji antibiotik koji se koristi kod ambulantnih bolesnika je ko-amoksiklav, širokospektralni penicilinski antibiotik, koji se često koristi, iako bi se isti učinak mogao postići s antibiotikom užeg spektra djelovanja, koji ima manji nepoželjni učinak na mikrobiotu. Bilježi se značajno veća potrošnja antibiotika u zimskim kvartalima godine (prvi i četvrti), kada su česte virusne infekcije dišnog sustava, što također ukazuje na nepravilnu i nepotrebnu uporabu antibiotika.
Kod bolničke potrošnje antibiotika uočava se neprekidni trend porasta potrošnje u Hrvatskoj. Osobiti porast potrošnje se uočava u skupini rezervnih antibiotika, koji su namijenjeni za liječenje višestrukootpornih bakterijskih sojeva. Četiri bakterijske vrste u bolnicama, obzirom na njihovu otpornost na većinu antibiotika značajno pridonose smrtnosti, a to su E. coli rezistentna na cefalosporine 3. generacije, S. aureus rezistentan na meticilin (MRSA), P. aeruginosa rezistentan na karbapeneme te K. pneumoniae rezistentna na 3. generaciju cefalosporina. Zadnjih godina u bolnicama su proširene bakterije koje luče enzime karbapenemaze koje potpuno inaktiviraju karbapeneme, rezervne antibiotike koji se koriste kao zadnja linija u liječenju teških infekcija.
Nastavimo li trošiti antibiotike sličnom dinamikom predviđanja su vrlo nepovoljna. Već sada je rezistencija bakterija na antibiotike vodeći javnozdravstveni problem, a do 2050. godine očekuje se da će infekcije uzrokovane rezistentnim bakterijama biti vodeći uzrok smrtnosti što će biti razlogom smrti čak 10 milijuna ljudi.
Otkrića novih skupina antibiotika zahtijevaju velika ulaganja, kako brojnih stručnjaka tako i velika financijska sredstva. Odgovornim ponašanjem svih dionika u liječenju potrebno je učiniti sve kako bi očuvali postojeće antibiotike. Antibiotici su zajedničko opće dobro za koje smo svi odgovorni i za koje se svi trebamo založiti, kako bi ih ostavili u nasljeđe i našim potomcima.