Ostati povezan u vrijeme socijalne izolacije
Mjera
socijalnog distanciranja otkazala je velike društvene događaje, ali isto tako su i manje grupe i
organizacije također pokrenule otkazivanje događaja i redovnih aktivnosti.
Mjesta okupljanja ljudi su zatvorena (ugostiteljski objekti, škole…). Mnoga poduzeća
koja imaju kapacitet za to tražila su od svog osoblja da rade kod kuće.
Prakticiranje
socijalnog distanciranja rezultira manjim socijalnim interakcijama, što
potencijalno povećava rizik od samoće. Ali ljudi su društvena bića. Od
povijesti do danas živjeli smo u skupinama - u selima, zajednicama i
obiteljskim jedinicama. Socijalno povezivanje važno je zbog doživljaja
prihvaćenosti i pripadanja, zbog podrške i širenja pozitivnog raspoloženja.
Socijalna pak izolacija negativno utječe na zdravlje, može dovesti do osjećaja
usamljenosti ili negativnog samopoštovanja i povezana je s razvojem depresije. Dugoročno
gledano, mogao bi se povećati rizik od kolektivnog osjećaja samoće u zajednici.
Rasprostranjenost
koronavirusa i pozicija neizvjesnosti stvaraju kod ljudi veliki pritisak, i to
su veliki okidači tjeskobe i stresa. Znamo da socijalna podrška može pomoći ne
samo u smanjenju usamljenosti već i poboljšati našu sposobnost suočavanja sa
stresom. Stoga je važno ostati povezan - redovito se javljati prijateljima,
članovima rodbine, kolegama… Iako ne možemo zamijeniti vrijednost osobnih
interakcija licem u lice, u ovim sadašnjim okolnostima možemo biti fleksibilni.
Možemo razmisliti o tome kako komunicirati s drugima bez ugrožavanja osobnog
zdravlja a i zdravlja drugih.
Oslonimo
se na raspoloživu tehnologiju da bismo ostali u kontaktu. Već puno znače
telefonski pozivi, poruke, pisanje mejlova. Ako postoje mogućnosti i aplikacije
na pametnim telefonima, tabletima i računalima, predlažu se videopozivi
(gledanje bliskog lica može pomoći jačanju odnosa i smanjenju nelagodnih
emocija) ili grupni pozivi (druženjem u grupi šire se pozitivna raspoloženja,
lakše se dijele iskustva, savjeti…). Druženje s prijateljima često rezultira razmjenom
pozitivnih ideja i obnovom starih sjećanja, što uklanja nepovoljna emocionalna
stanja.
Možemo
li razgovarati sa svojim susjedima preko ograde ili preko balkona?
Svakako treba iskoristiti vrijeme povezujući se s ljudima s kojima živimo, s
članovima naše obitelji. Ovo vrijeme može se iskoristiti za poboljšanje
postojećih odnosa, za prakticiranje niza aktivnosti koje možemo raditi
zajednički - od kuhanja, preko nekih kreativnih aktivnosti, do društvenih
igara. I razgovarajmo, razgovori nas dodatno povezuju. Ovo je prilika za širi
spektar tema razgovora, ne svodeći ga samo na puku telegafsku razmjenu
informacija i na odgojne replike prema djeci.
Nisu samo obitelj i prijatelji oni koji trebaju podršku,
već i drugi ljudi u zajednici. Ljudi koji su socijalno ugroženi, poput starijih
i samih, vjerojatno će se teže nositi s ovim neizvjesnim razdobljem. Možemo li
starije ljude opremiti tehnologijom, ili ako je imaju naučiti ih kako koristiti
svoje uređaje? Možemo li pokazati svoju podršku i pomoći ljudima koji možda
nemaju pristup internetu ili koji ne mogu koristiti internet za on-line kupnju?
Pokazivanje istinskog interesa za druge i ljubaznosti prema drugima ne
samo da njima pomaže, već također može povećati naš osjećaj svrhe i
vrijednosti, poboljšavajući vlastitu psihičku dobrobit. U ovakvim vremenima od
presudne je važnosti da se podržavamo i pokazujemo suosjećanje s onima kojima
je to potrebno. Ovo je zajedničko iskustvo koje je stresno za sve.
Stoga
razmislite i budite kreativni da biste uvidjeli kako možete pomoći da smanjite
ne samo širenje virusa COVID-19, već i njegove socijalne i psihološke učinke.
Berta Bacinger Klobučarić, prof.
psihologije